Vođenje malog arhitektonskog ureda 1
263
post-template-default,single,single-post,postid-263,single-format-standard,theme-stockholm,qode-social-login-1.1.2,qode-restaurant-1.1.1,stockholm-core-1.0.8,woocommerce-no-js,select-child-theme-ver-1.1,select-theme-ver-5.1.5,ajax_fade,page_not_loaded,menu-animation-line-through,wpb-js-composer js-comp-ver-6.0.2,vc_responsive

Vođenje malog arhitektonskog ureda 1

Kada sam obznanio namjeru otvaranja vlasitite tvrtke, iskusniji kolege-poduzetnici su mi rekli u šali: Ako preživiš, vidimo se na zdravici nakon isplaćene 25. plaće pri pozitivnom stanju računa. Drugim riječima nakon dvije godine poslovanja. Tada mi se to činilo nekako pretjerano, pomislih: Pa nije li godina dana dovoljno? Danas, u trenutku pisanja ovog teksta, vlasnik sam arhitektonskog ureda nepune dvije godine i priznajem da su kolege imali pravo. U nastavku su neke teme koje bi mogle biti zanimljive svima koji se nađu na istom ili sličnom putu.

Vizija

Zašto otvaram vlastiti arhitektonski ured?
Što dobijam time za razliku od trenutnog statusa zaposlenika?
Gjde se vidim za godinu, dvije, pet od danas?
Koji tip projekata želim?
Na početku nisam znao odgovore na sva pitanja.
Sve se dogodilo jako brzo, prvi angažmani su krenuli i prije službenog otvaranja tvrtke.
Danas sam zadovoljan kako se stvari razvijaju, ali sam isto tako svjestan u koje sam zavoje mogao ući spremnije.
Da se vratimo naslovu. VIZIJA.
Vizija je odgovor na pitanje: Zašto ustajemo svaki dan iz kreveta i radimo to što radimo?
Vizija je razlog zašto ostajemo budni duboko u noć da bi dovršili projekt.
Novac je materijalna nagrada za rad, dok je ispunjenje vizije duševna hrana zbog koje ustrajemo i kada sve lađe naizgled potonu.
Bez vizije tonemo u besmisao, a zaigranost se pretvara u zamor i frustraciju.
Svi imamo viziju samo ju trebamo osvjestiti.

Smještaj

Svaki početak je skroman pa sam tako i ja krenuo iz vlastite sobe. Čitanje i pisanje mailova iz kreveta/u pidžami do podneva i osjećaj da svaki kutak stana podsjeća na posao postali su moja svakodnevica.
DOSTA JE! Moram se maknuti iz stana! Ali gdje? Nemam baš novaca za pravi ured. Najam poslovnog prostora nije mali mjesečni izdatak, pogotovo ako planiraš biti sam, ali postoje i jeftinije opcije koje podrazumjevaju selidbu ureda iz kuće. Lokalni caffe bar (200-500 kn/mj) – za one koji nemaju problem sa koncentracijom i naviknuti su na rad za prijenosnim računalom Coworking (0-1500 kn/mj) – osim radnog mjesta često su na raspolaganju printer/ploter, uređaj za uvez, čajna kuhinja…ovakva mjesta su dosta dobra opcija, pogotovo ako su stručno orjentirani, jer onda nude mogućnost udruživanja suradnje. Dijeljenje ureda (1000< kn/mj) – prvih godinu dana sam imao priliku isprobati ovu kategoriju. Kolega me pozvao da se uselim u njegov ured. Prednosti su mnoge, od dijeljenja stanarine i troškova ureda, pa do konzultacija, sekundarnih mišljenja i mogućnosti suradnje na projektima. Samostalni ured (1500< kn/mj) – financijski najveći zalogaj, ali i najveća komocija.

Kol’ko kvadrat kuće?

Tek počinjem, tražim klijente, pa mogao bih i nešto besplatno napraviti čisto da dođem do prvih referenci. Ovo je tok misli sa kojim se puno mojih kolega susreće na početku. Možda ima smisla, ali taj smisao nestaje već na prvom sastanku sa investitorom. Takvim pristupom obezvrijeđujemo sav trud, vrijeme i novac koji su bili potrebni za školovanje, jer dajemo sliku prema van da to što radimo vrijedi jako malo ili ništa. Da nisam osjetio na vlasititoj koži, ne bih ovo napisao, ali tek kada čovjek plati uslugu, onda ju zna i cijeniti.